Proizvodnja volframove žice

Proizvodnja volframovih vlakana uglavnom koristi amonijum paratungstat (APT) kao sirovinu. Opći proces uključuje kalciniranje APT-a u zraku na oko 500 stupnjeva kako bi se proizveo volfram trioksid, ili blago redukciju u vodiku na oko 450 stupnjeva kako bi se proizveo plavi volfram oksid. Volframove niti za žarulje sa žarnom niti zahtijevaju dodavanje malih količina kalijevog oksida, silicijum dioksida i aluminijum oksida volfram trioksidu ili plavom volfram oksidu; ukupan iznos ova tri ne bi trebao biti veći od 1%.

Dopirani volframov oksid se zatim redukuje u metalni volframov prah pomoću vodika. Proces redukcije općenito uključuje dva koraka: prvo, redukciju u volfram dioksid (smeđi volfram oksid) na oko 630 stepeni, i drugo, redukciju u metalni volframov prah na oko 820 stepeni. Svrha ova dva koraka redukcije je osigurati da se dodani kalij u potpunosti iskoristi i da se kontroliše veličina čestica praha. Dobijeni dopirani volfram prah se zatim presuje u dugačke, tanke pravougaone trake u posebno dizajniranom kalupu. Volframova šipka se sinteruje propuštanjem električne struje kroz gas vodonik i zagrijavanjem pomoću samootpora (dostizanje temperature od približno 3000 stepeni). Nakon sinterovanja, gustina volframove šipke može dostići preko 85% teorijske vrednosti. Ova volframova šipka se zatim može kovati u volframove šipke promjera približno 3 mm koristeći metodu rotacionog kovanja i dalje prerađivati ​​u volframove žice različitih debljina koristeći metodu izvlačenja u kalupu{12}}.

Kada promjer volframove žice dostigne nivo mikrometara, teško je precizno izmjeriti njen promjer pomoću konvencionalnih čeljusti. Stoga, na međunarodnom nivou, debljina volframovih žica prečnika manjeg od 0,2 mm obično se izražava težinom 200 mm dugačkog dela žice.