Osnovne informacije o legurama molibdena

Legure molibdena su legure obojenih metala koje se sastoje od molibdena kao osnovnog metala i dodataka drugih elemenata. Glavni legirajući elementi uključuju titanijum, cirkonijum, hafnijum, volfram i elemente retkih zemalja. Titanijum, cirkonijum i hafnij ne samo da obezbeđuju čvrstoću rastvora za legure molibdena, održavajući njihovu plastičnost na niskim-temperaturama, već i formiraju stabilne, dispergovane karbidne faze, poboljšavajući čvrstoću legure i temperaturu rekristalizacije. Legure molibdena imaju dobru toplinsku i električnu provodljivost i nizak koeficijent toplinskog širenja. Pokazuju visoku čvrstoću na visokim temperaturama (1100-1650 stepeni) i lakši su za obradu od volframa.

Legure molibdena takođe imaju visoku gustinu, visoku tačku topljenja, nizak pritisak pare, nisko termičko širenje i povećanu toplotnu čvrstoću, žilavost i otpornost na koroziju. Mogu se koristiti kao rešetke i anode u elektronskim cijevima, potporni materijali za električne izvore svjetlosti, te za proizvodnju kalupa za-lijevanje i ekstruziju, kao i komponenti svemirskih letjelica. Međutim, razvoj legura molibdena je ograničen njihovom niskom-krtošću pri niskoj temperaturi i lomljivošću zavara, kao i njihovom osjetljivošću na oksidaciju na visokim{4}}temperaturama (tj. slaba otpornost na oksidaciju).

Industrijski proizvedene legure molibdena uključuju legure molibdena-titanijum-cirkonijuma, molibden-volframove legure i molibden-legure rijetkih zemalja, pri čemu je prvi tip najšire korišten. Na osnovu legirajućih elemenata, legure molibdena se mogu klasificirati na binarne legure molibdena, višeelementne legure molibdena, legure dopiranog molibdena i legure molibdena rijetkih zemalja. Prema vrsti ojačanja mogu se podijeliti na legure ojačane čvrstim rastvorom, legure ojačane disperzijom, legure ojačane dopingom i legure ojačane kombinacijom elemenata.

Glavne metode ojačanja za legure molibdena su ojačanje čvrstim rastvorom, taloženje i radno očvršćavanje. Preradom plastike mogu se proizvoditi ploče, trake, folije, cijevi, šipke, žice i profili od legure molibdena, što također može poboljšati njihovu čvrstoću i nisko{1}}plastičnost.

Među vatrostalnim metalima, molibden i njegove legure imaju dobru toplinsku i električnu provodljivost i nizak koeficijent toplinske ekspanzije (slično staklu koje se koristi u elektronskim cijevima). Takođe pokazuju visoku čvrstoću na visokim temperaturama (1100-1650 stepeni) i lakši su za obradu od volframa. Zbog toga se koriste u proizvodnji elektronskih cijevi (rešetke i anode), električnih izvora svjetlosti (potporni materijali), alata za obradu metala (matri za tlačno livenje i ekstruziju i perforirani trnovi), te u zrakoplovnoj industriji. Molibden je otporan na koroziju od rastaljenog stakla, a njegovi oksidi ne kontaminiraju staklo. Od 1943. molibden se koristi u staklarskoj industriji kao elektrode za grijanje. Legura Mo-30W, sa svojom odličnom otpornošću na koroziju rastaljenog cinka, uspješno se primjenjuje u industriji topljenja cinka. Molibden se također koristi u proizvodnji komponenti kao što su izmjenjivači topline i ventili u proizvodnji sumporne kiseline.